Grubišno Polje, 2021. je godina. Užurbani grad usred šuma i polja Bilogore. Svakodnevica, živimo nastojeći ostvariti svoje planove, osigurati budućnost, pratiti promjene visoke tehnologije.

Unatoč kaotičnom životu ima dana kada na trenutak zastanemo i s nostalgijom se prisjetimo nekih prošlih vremena, ljudi, što nam neminovno nametne i brojna pitanja o samom postojanju našeg grada. Zašto Grubišno Polje? Otkud to ime? Kakav je to vlasetlin Grubiša imao svoja polja ovdje u srednjem vijeku? Nerijetko nas iznenadi, prilikom oranja polja, poneki kameni nožić, sjekira, uteg ili ostaci keramičkih posuda, kao ostavština prapovijesti. Zašto pronalazimo novčiće iz vremena rimskih careva kao što je Trajan ili  Vespazijan? Ponekad vjetar  donese duh srednjovjekovne civilizacije, skrivene u šumi Obrovi, izbrisane s lica zemlje navalom Turaka.

Šećući središtem grada ispred nas se uzdiže katolička crkva koja datira iz 18. stoljeća kao rezultat prosvjetiteljskog djelovanja habsburškog cara Josipa II. čija će povelja o održavanju sajmova udariti temelje grada. Usput, tražimo i mjesto gdje je bila škola koju je pohađao pjesnik Petar Preradović. Pitamo se gdje možemo pronaći odgovore  i otkriti identitet našeg grada, što kriju arhivi u Bjelovaru, Zagrebu, Beču ili Budimpešti.

Odraz nekih prošlih vremena nalazimo i u  našem parku čije je drveće zasađeno krajem 19. stoljeća i to dječjim rukama vođenim učiteljem Vjekoslavom Klemenom. Pogled u knjige,  zapise i stare fotografije otkriva kako krajem 19. stoljeća Grubišno Polje dobiva prvu poštu, grade se građanske kuće koje i danas prkosno stoje u samom parku. Tada je osnovana i Čitaonica čija je nasljednica naša gradska knjižnica „Mate Lovraka“. Nekim slučajem saznajemo da je  automobil marke Ford u vlasništvu industrijalca Ladislava Novaka vozio gradom.

Šetnja Jemeršićevom ulicom od crkve do vile Moj mir  budi znatiželju. Tko je bio Ivan Nepomuk Jemeršić? Zašto je radi njega sam ban Khuen Hedervary došao u Grubišno Polje? Zašto baš Jemeršiću dugujemo uređenje crkve i našu svetkovinu Marinje?

Zaustavljamo se ponovno u parku koji je, u vrijeme Drugog svjetskog rata, nažalost bio poprište stradavanja. Ovdje zastajemo i obavija nas veo šutnje, tuge i teških sjećanja na 1991. godinu i Domovinski rat koji nije mimoišao naš grad.

U smiraj dana razmišljajući o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, jedino što sigurno ostaje naš  je grad Grubišno Polje koji stoji kao utvrda štiteći nas u najturbulentnijim vremenima.

Monika Vojvodić Andričević, prof.